Dobrodošli na www.kartaeurope.blogger.ba i uživajte u reportažama iz Europe! Karta Europe - Vaš vodič kroz Europu! ---Your guide to Europe---
   

KARTA EUROPE

Vaš vodič kroz Europu!-------Your guide to Europe!--------Votre guide vers l'Europe!------Ihr Wegweiser durch Europa!------Su guía para Europa!

19.01.2010.

Budimpešta

Budimpešta, glavni grad Mađarske i glavni politički, industrijski, trgovački i prometni centar zemlje. Ima preko 1,7 milijuna stanovnika, što je manje od vrhunca dostignutog sredinom 1980-ih kada je imala 2,07 milijuna. Postala je jedinstveni grad 1873. spajanjem Budima i Starog Budima na desnoj obali Dunava s Peštom na lijevoj (istočnoj) obali.

Mađarski parlament na obali Dunava

Povijest

Poznata povijest Budimpešte počinje s rimskim gradom pod imenom Aquincum, osnovanim oko 89. godine nove ere, na mjestu starijeg keltskog naselja blizu mjesta gdje je nastala Obuda. Aquincum je od 106. do kraja 4. stoljeća bio glavni grad provincije, donje Panonije. Na mjestu današnje Pešte je bio izgrađen grad Contra Aquincum (ili Trans Aquincum).

Područje su oko 900. godine osvojili Mađari, koji su oko jednog stoljeća kasnije osnovali kraljevinu Mađarsku. Kada su je 1241. uništili Mongoli Pešta je već bila značajno mjesto, i brzo je ponovno izgrađena, a Budim je 1247. postao sjedište kraljevskog dvora te 1361. glavni grad Mađarske.

Opera u Budimpešti

Turci su u 16. stoljeću osvojili veći dio Mađarske i prekinuli rast grada: Peštu su zauzeli s juga 1526. godine, a Budim 15 godina kasnije. Dok je Budim ostao sjedište turskog nadstojnika, Pešta je bila vrlo zapuštena do 1686. kada su je osvojili Habsburški vladari.

Pešta je od 1723. bila sjedište administrativnog aparata kraljevstva, koji je najbrže rastao u 18. i 19. stoljeću, i potakao izraziti rast grada u 19. stoljeću.

Spajanje tri distrikta pod jednu administraciju, koje je prvo propisala mađarska revolucionarna vlada 1849. je ubrzo potom, nakon ponovne uspostave habsburške vlasti, poništeno. Konačno je ovu odluku provela autonomna mađarska kraljevska vlada, uspostavljena po Austro-Ugarskoj nagodbi iz 1867. Broj stanovnika "ujedinjene" prijestolnice je porastao u periodu od 1840. do 1900. na 730.000.

Zastava Budimpešte

U 20. stoljeću je većina rasta broja stanovnika otpadala na predgrađa, Újpest (Nova Pešta) je više nego udvostručila broj stanovnika između 1890. i 1910, a većina industrije zemlje se koncentrirala u gradu. Ljudski gubici Mađarske tijekom prvog svjetskog rata, i kasniji gubitak više od polovice teritorija kraljevstva (1920.) je zadao samo privremeni udar broju stanovnika, a Budimpešta je postala prijestolnica manje, ali sada suverene države. Do 1930. je uža gradska jezgra brojala milijun stanovnika, uz dodatnih 400.000 u predgrađima.

Oko trećine od 200.000 Židova u Budimpešti je ubijeno u nacističkom genocidu za vrijeme njemačke okupacije u drugom svjetskom ratu. Grad je znatno porušen u sovjetskoj opsadi tijekom zime 1944, a oporavio se tijekom 1950-ih i 1960-ih. Budimpešta je u 1980-ima podjelila sudbinu države kada je broj stanovnika smanjen usljed povećane emigracije i smanjenja nataliteta.

17.01.2010.

Solun - Thessaloniki

Solun (grčki: Θεσσαλονίκη, latinično: Thessaloníki) je drugi po veličini grad u Grčkoj. Solun je glavni grad grčke Periferije Središnja Makedonija i ima status druge grčke prijestolnice zbog svoje velike povijesne i strateške važnosti. Grad se rasprostire uzduž Solunskog zaljeva na oko 17 km i sastoji se od 13 gradskih općina.

U grčkom jeziku, grad je još poznat pod nazivom Σαλονίκη (Saloniki), u turskom kao Selânik, u slavenskim jezicima kao Solun (Солун), na arumunjskom kao Săruna i na ladinu kao Selanik.

Solun noću

U Grčkoj je grad drugo po veličini gospodarsko, industrijsko, trgovačko i kulturno središte, kao i važno prometno mjesto u jugoistočnoj Europi. Trgovačka luka grada je vrlo važna za Grčku i za druge zemlje na jugoistoku Europe. Grad je poznat po mnogobrojnim spomenicima i zgradama iz bizantskog i otomanskog razdoblja.

Moderno doba

Solun je bio meta Prvog balkanskog rata, 1912. godine, tijekom kojeg je Grčka ujedinjena, 26. listopada 1912. godine, što je u Grčkoj blagdan. Kralj Đuro Prvi je ubijen u atentatu tijekom svog posjeta Solunu, 18. ožujka 1913.

1915. godine, tijekom Prvog svjetskog rata, savezničke snage su se iskrcale u Solunu i koristili grad kao bazu za ofenzivu protiv pronjemačke Bugarske. Prosavezničku privremenu vladu je odavde vodio Elefterios Venizelos, suprotno volji neutralnog kralja Grčke.

Trg Aja Sofija, Solun

Veći dio grada je uništen u požaru 18. kolovoza 1917. godine, kojeg su slučajno uzrokovali francuski vojnici. Požar je u beskućnike pretvorio 72.000 ljudi, od ukupno 271.157 ljudi koji su živjeli tad u gradu. Obnova središta grada je bila zabrenjena, sve dok se nije donio moderni razvojni plan grada. Taj plan je napravio francuski arhitekt Ernest Hebrard. Njegov plan je uklonio istočnjački izgled grada i pretvorio ga u moderni europski grad.

Jedna od glavnih posljedica požara je bilo i uništenje polovice domova Židova, što je dovelo do njihovog masovnog iseljenja. Veliki broj njih se preselio u Palestinu, a manji u Francusku i SAD. Njih su zamijenili grčke izbjeglice, koje su bježale iz Smirne u Turskoj, 1922. pred Grčko-turskim ratom. Kao rezultat ove humanitarne krize, gradsko stanovništvo se naglo povećalo.

Solun je zauzela Nacistička Njemačka, 9. travnja 1941. godine i držala ga pod okupacijom sve do 30. listopada 1944. Grad je teško oštećen u Savezničkom bombardiranju, a židovsko stanovništvo su gotovo u potpunosti istrijebili nacisti. Jedva je tisuću Židova preživjelo. Poslije rata je Solun brzo obnovljen i broj stanovništva se naglo povećao. Grad se najviše razvijao od 1950-ih do 1980-tih, ali bez urbanističkog plana, što je dovelo do velikih prometnih gužvi, koje su ostale do danas.

Pogled na dio grada

20. lipnja 1978. godine, grad je pogodio jak potres jačine 6.5 stupnjeva. Ovaj potres je prouzročio štetu na mnogim zgradama i povijesnim spomenicima, kao i smrt 40 ljudi. Grad se opet brzo oporavio i nakon ove prirodne katastrofe.

Raniji kršćanski i bizantski spomenici u Solunu su stavljeni na UNESCO-v popis Svjetske baštine, 1988. godine. Solun je postao Europski grad kulture za 1997. godinu.

Solun je vrlo važan sveučilišni centar jugoistočne Europe i u njemu živi veliki broj studenata iz cijele zemlje. U gradu se nalazi Aristotelovo Sveučilište, najveće u Grčkoj, i Makedonsko Sveučilište.

16.01.2010.

Birmingham

Birmingham je drugi grad po broju stanovnika u Velikoj Britaniji i ekonomski stožer središnje Engleske (Midlands). Zajedno s predgrađima tvori golem urbani kompleks u kojemu su smještena metalurgijska i strojograđevna postrojenja. Njima se pridružio cijeli niz postrojenja lake industrije (kemijska, prehrambena, tekstilna), te tercijarne djelatnosti.

Gradovi partneri

  • Flag of the United States.svg Chicago, Illinois, SAD
  • Flag of Germany.svg Frankfurt, Njemačka
  • Flag of the People's Republic of China.svg Guangzhou, Kina
  • Flag of South Africa.svg Johannesburg, JAR
  • Flag of Germany.svg Leipzig, Njemačka
  • Flag of the People's Republic of China.svg Nanjing, Kina
  • Flag of France.svg Lyon, Francuska
  • Flag of Italy.svg Milano, Italija
  • Flag of Pakistan (bordered).svg Mirpur, Pakistan
  • jIspričavamo se što nismo bili u mogucnosti pisati više o gradu jer nismo imali provjerene informacije o istom!

     

    16.01.2010.

    LISABON

    Lisabon  je glavni i s 499.700 stanovnika (2,8 milijuna u metropolitanskom području) najveći grad Portugala.

    Osnovali su ga Feničani kao utvrdu, a glavni grad je od 1255. godine. Razvio se u srednjem vijeku, u doba kolonijalnih osvajanja, kada je postao kozmopolitska luka i uresio se prekrasnim palačama. Godine 1755. grad je razoren u snažnom potresu, a zatim ponovno izgrađen u skladu s prosvijećenim arhitektonskim i urbanističkim zamislima Marquêsa de Pombala, prema kojima su, uz ravnocrtne široke aleje, podignute skladne palače.

    Samostan Jerónimos

    Gornji grad, sa spletom uličica i slikovitim ozračjem, ne krije svoje arapsko podrijetlo; visinska razlika između pojedinih gradskih četvrti riješena je strmim ulicama, dizalima, uspinjačama i tramvajima koji voze strminama od kojih zastaje dah. Željezni viseći most Puente 25 de Abril povezuje grad s novim četvrtima koje su nikle na lijevoj obali Teja.

    Lisabon, koji je 1998. godine izabran za sjedište Svjetske izložbe, najveće je kulturno, industrijsko, trgovačko i financijsko središte Portugala.

    Sport

    Uvjerljivo najpopularniji sport u Portugalu, pa tako i u Lisabonu, je nogomet. Na impresivnom Estádio da Luzu, stadionu izgrađenom za Europsko prvenstvo u nogometu 2004., svoje domaće utakmice igra Benfica, jedan od najpopularnijih svjetskih klubova. Drugi poznati nogometni klub iz Lisabona je Sporting.

    Estádio da Luz

    Industrija

    Industrija obuhvaća uglavnom tradicionalne grane, kao što su brodogradnja, željezare, rafinerije nafte, tekstilna industrija, kemijska industrija, proizvodnja šećera, piva, keramike, lijekova, duhana i dr.

    Regija oko grada Lisabona najbogatija je regija Portugala, a njegov BDP po glavi stanovnika iznosi više od prosjeka Europske unije – ta regija proizvodi 45 % portugalskog BDP-a.

    Gospodarstvo grada temelju se na tercijarnom sektoru.

    Lisabon, najveća luka ove zemlje koja predstavlja jedno od najvećih i najsofisticiranijih regionalnih tržišta Iberskog poluotoka, te njegova gusto naseljena okolica razvijaju se i kao važan financijski centar i dinamično središte razvoja tehnologije.

     

    Toranj Vasco da Gama

    08.01.2010.

    München (Minga)

    München (bavarski: Minga) glavni je grad savezne pokrajine Bavarske. Nakon Berlina i Hamburga, po broju je stanovnika treći grad u Njemačkoj te slovi za jedno od najvažnijih gospodarskih, prometnih i kulturnih središta države.

    München

    Zemljopis

    München je površinom jedan od najvećih gradova Njemačke (310,43 km²). Točka s najvećom nadmorskom visinom iznosi 579 m dok najniža točka iznosi 482 m (prosjek 519 m n/m).

    Rijeka Isar teče kroz područje grada u dužini od 13,7 km s jugozapada na sjeveroistok. Poznate ade su Museuminsel (Otok muzeja) na kojoj se nalazi Deutsches Museum (Njemački muzej), jedan od največih tehničkih muzeja na svijetu. U neposrednoj blizini nalazi se i Praterinsel. U daljoj okolini grada postoje i neka veća ledenjačka jezera, poput jezera Ammer, jezera Wörth i jezera Starnberger. Nadalje, tekućice su rijeka Würm, koja izvire iz jezera Starnberger i protjeće kroz zapadni München. Potok Hachinger, koji na teritorij grada ulazi na jugoistoku kod Perlacha i ponire kod Neuperlacha, kao i mnogi gradski potoci koji se odvajaju od Isara poput Eisbacha, Auer Mühlbacha, koji na svom putu kroz grad prvo protiće kroz Münchenski zoološki vrt Hellabrunn, te Brunnbach. Gradski su potoci najvećim dijelom postavljeni uzduž Isara, neki prolaze i centrom grada, danas uglavnom kroz podzemne cijevi. Jezera unutar gradskog područja su jezero Kleinhesselocher u Engleskom vrtu, jezero u Olimpijskom parku kao i jezera Lerchenauer, Fasanerie i Feldmochinger, koja se nalaze na sjeveru Münchena.

    Datoteka:Maria vor ihrer Kirche.jpg

    Povijest nastajanja

    München se u dokumentima prvi puta spominje 1158, kad je Henrik Lav, vojvoda Bavarske i Saske, pored već postojećeg samostana na mjestu današnjeg Ludvigovog mosta sagradio most kod otoka na Isaru. Heinrich je u jednoj svađi oko prevlasti srušio već postojeći most biskupa iz Freisinga koji je bio kod Unterföringa, kako bi izvukao korist od trgovine solju. S mostom, a time i trgovinom soli, München je odlukom cara Fridrika Barbarosse dobio status trgovišta, pravo ubiranja carine i pravo na kovanje vlastitog novca. Već nepunih dvadeset godina kasnije, 1175., Münchenu je dodijeljen status grada te su oko njega sagragrađeni prvi obrambeni bedemi. Kad je 1180. Henrik pao u nemilost cara, Bavarska je pripala obitelji Wittelsbach a München je dobio biskup iz Freisinga. 1240. je i München došao u posjed Wittelsbachovih i već 1255., nakon prve podjele zemlje, postao sjedište vojvodstva.

    Vojvoda Ludwig V. 1314. je postao njemački kralj, a od 1328. i car, pa je München, kao njegovo sjedište, opasan i drugim krugom zidina, što ga je značajno povećalo. Od tog su vremena boje Münchena, crna i zlatna, i boje starog carstva. Krajem 14. stoljeća počinju pobune građanstva protiv vojvoda, pa se sjedište vlade premješta iz Starog dvora u novu rezidenciju na rubu grada. Godine 1442. Židovi su protjerani iz grada

    Datoteka:Olympic park 12.jpg

    Političko stanje

    Kao glavni grad pokrajne, München je sjedište Bavarskog pokrajinskog parlamenta Landtag i vlade. München je i sjedište nekoliko nižih regionalnih uprava. Tradicionalno u Münchenu prevladavaju stranke lijevog centra, što u Bavarskoj predstavlja gotovo rijetkost. Od 1993. Münchenom upravlja gradonačelnik Christian Ude (SPD). Münchensku gradsku vijećnicu trenutno predvodi koalicija SPD-a, Stranke zelenih i jedan vijećnik s Roza liste (stranke koja se zalaže za prava homoseksualaca i lezbijki).

    Gradovi partneri

  • Flag of the United Kingdom.svg od 1954: Edinburgh (Škotska)
  • Flag of Italy.svg od 17. ožujaka 1960: Verona (Italija)
  • Flag of France.svg od 30. svibnja 1964: Bordeaux (Francuska)
  • Flag of Japan.svg od 28. kolovoza 1972: Sapporo (Japan)
  • Flag of the United States.svg od 18. rujna 1989: Cincinnati (SAD)
  • Flag of Ukraine.svg od 6. listopada 1989: Kijev (Ukrajina)
  • Flag of Zimbabwe.svg od 1996: Harare (Zimbabve), od 1999 do travnja 2002 je partnerstvo zbog povreda ljudskih prava bilo službeno zamrznuto
  • Gospodarstvo

    Datoteka:BMW building munich.jpg

    Prema jednoj uporednoj studiji, između 50 najvećih njemačkih gradova, München ima najveću gospodarsku snagu i najvišu kvalitetu života. Gospodarski magazin Kapital je rangirao gradove prema gospodarskim perspektivama. Na prvom mjestu je München, a slijede Stuttgart, Düsseldorf i Hamburg. U broju 2/2005 je Kapital objavio ranglistu kako ju je izradio Institut za istraživanje gospodarstva Feri iz Bad Homburga istražujući kako će se rasti zaposlenost, broj stanovnika i kupovna snaga u 60 najvažnijih njemačkih gradova

     

     

     

     

     

    07.10.2008.

    RIJEKA

    Rijeka (na mjesnom riječkom narječju i dijelu susjednih hrv. narječja Rika, a u ostalim susjednim hrv. narječjima Reka, tal. Fiume, nje. Sankt Veit am Fluß) je treći po veličini grad u Hrvatskoj i administrativno središte Primorsko-goranske županije. Grad Rijeka s okolicom (bivša općina Rijeka - Kastav, Viškovo, Grobnik, Kostrena, Bakar) ima preko 250.000 stanovnika. Grad se još u 19. stoljeću  zbog svog idealnog geografskog položaja i dubine mora u Kvarnerskom zaljevu, razvio u jednu od najvećih srednjoeuropskih luka i moćno industrijsko središte. Rijeka je bila značajna i kao jedno od najvažnjih finacijskih središta bivše Jugoslavije. Početkom devedesetih dolazi do propasti industrije i naglog smanjenja lučkog prometa pa se u novom mileniju Rijeka počinje okretati razvoju turizma i uslužnog sektora.

    OSNOVNI PODACI O GRADU

  • Površina: 44 km2 (po veličini treći grad u Hrvatskoj)
  • Srednja godišnja temperatura: 13,8 stupnjeva C
  • Prosječna vlažnost tijekom godine 58 %
  • Ukupne padaline godišnje: 1228 mm
  • Ukupno 86 kišnih dana u godini
  • nakon Zagreba Grad Rijeka ima drugi proračun Grada na nivou Republike Hrvatske,Zagreb ima cca oko 6 milijardi kuna,Rijeka cca.800 milijuna kuna,Split cca.500 milijuna kuna itd.
  • Gradonačelnik Rijeke mr.sc.Obersnel Vojko je predsjednik udruge gradonačelnika svih gradova Republike Hrvatske
  • POVIJEST

    Tarsatica - Rimsko naselje na području današnjeg Starog grada u centru, prvi put se spominje 180. godine prije Krista nakon što su rimske legije pobijedile ilirske pirate, starosjedioce na ovome prostoru. 1230. Tijekom vladavine cara Klaudija između 41 i 42 godine spominje se da je Aulus Plautius budući rimski osvajač Britanije bio zadužen za gradnju ceste koja povezuje današnji grad Trst s Tarstatikom. Prvi put se u dokumentima spominje Rijeka Svetoga Vida o kojoj pišu venecijanski trgovci. 1465. Na temelju ugovora o uzajamnom nasljeđivanju, Wolfgang Walsee predaje Liburnijski feud, kao obiteljsko nasljedno dobro, Friedrichu III. Habsburgu, a sebi zadržava pravo na doživotno uživanje Rijeke, koja do kraja 1. svjetskog rata ostaje pod vlašću obitelji Habsburg.

    1779. Rijeka odlukom Marije Terezije postaje corpus separatum, odnosno tijelo izdvojeno i autonomno od država koje okružuju grad, a izravno podređeno ugarskoj kruni.

    1848. Josip Bunjevac u ime bana Josipa Jelačića okupira Rijeku, raspušta gradsku upravu i utemeljuje Riječku Županiju. 1868. Rijeka je opet kao corpus separatum stavljena pod ugarsku krunu gdje je ostala sve do 1918. godine.

    Nakon 1. svjetskog rata 'Riječko pitanje' postaje veliki međunarodni problem koji se riješava uspostavom Slobodne Države Rijeka - Stato Libero di Fiume 1920. godine. Ipak, samo godinu dana kasnije, fašisti izvode državni udar i uspostavljaju marionetski režim sklon aneksiji Riječke države Italiji. Godine 1924. Rimskim ugovorom Kraljevina SHS pristaje na priključenje Rijeke Italiji.

    Nakon 2. svjetskog rata, mirovnim ugovorom u Parizu 1947. Rijeka i Istra službeno su pripale Hrvatskoj i Jugoslaviji.

    1992. ukinuta je općina Rijeka, a umjesto nje nastaju gradovi Rijeka, Kastav, Bakar i Kraljevica, te općine Viškovo, Kostrena, Čavle, Jelenje i Klana. Formirana je Županija Primorsko-goranska.

    23.05.2008.

    Barcelona

    Barcelona, glavni grad španjolske autonomne pokrajine Katalonije i glavno trgovačko i industrijsko središte u Španjolskoj, jedna od najvećih luka u Sredozemnom moru. Smještena je u maloj obalnoj nizini nedaleko od francuske granice u podnožju planine Tidibabo. Središte grada čini srednjovjekovna jezgra (Gotska četvrt, cat. Barri gòtic) sa spletom uskih krivudavih uličica; na najvišoj točki staroga grada uzdiže se katedrala iz 14. i 15. stoljeća, sjajan primjerak katalonske gotike. Središte grada spojeno je s novijim četvrtima.Klub Barcelona ima svoj predivan stadion Camp Nou ispod kojeg se nalazi muzej voštanih figura.

    Barcelona, panorama

     

    01.02.2008.

    ZURICH

    Zürich (Njemački: Zürich, Engleski: Zurich, Talijanski: Zurigo) je najveći grad u Švicarskoj (stanovništvo: 366.145 u 2004. godini) i glavni grad ciriškog kantona. Gradska aglomeracija je oko 1.300.000 stanovnika. Grad je glavno trgovačko i kulturno središte države, i širom se prihvaća kao svjetski grad. Prema anketi iz 2006. godine, Zürich je grad s najboljom kvalitetom života na svijetu.

    Podrijetlo imena vjerojatno je iz keltskog Turus, nađeno na grobskom natpisu iz Rimske okupacije u 2. stoljeću; antičko ime grada je bilo Turicum.

    POLOŽAJ

    Grad se nalazi na mjestu gdje rijeka Limmat istječe iz jezera Zürich. Grad je zaokružen sa šumovitim brdima, uključujući Gubrist, Hönggerberg, Käferberg, Zürichberg, Adlisberg, Öttlisberg. Zemljopisni centar grada je Lindenhof, mali brežuljak na zapadnoj obali Limmata, otprilike 700 metara sjeverno otkle rijeka istječe iz jezera. Danas se grad proširio izvan svojih prirodnih hidrografskih granica (tj. brda) i uključiva nekoliko susjedstva prema sjeveroistoku.

    POVIJEST

    U rimsko doba, Turicum je bilo mjesto za skupljanje poreza na granici Gallie Belgice i Rætije za robe prevožene preko rijeke Limmata. Karolinški dvorac, koji je unuk Karla Velikog, Ludvig Njemački, izgradio na mjestu rimske palače, spomenut je 835. godine ("in castro Turicino iuxta fluvium Lindemaci"). Ludvig je također osnovao opatiju Fraumünster 853. godine za svoju kćer Hildegard, a benediktanskom samostanu darovao je zemljište Züricha, Urija, i Albisku šumu, i postavio samostan pod njegovom upravom.

    1045. godine, Kralj Henrik III. dao je samostanu pravo da drži tržnice, skuplja poreze, i kuje kovanice, čime je nadstojnica samostana efektivno postala vladarica grada.

    Zürich je postao reichsunmittelbar 1218. godine s izumiranjem obitelji Zähringer. Grad se zazidao 1230. godine, obziđujući 38 hektara. Car Fridrik II. promaknuo je nadstojnicu samostana u čin vojvotkinje 1234. godine. Nadstojnica bi postavila gradonačelnika, i često je delegirala kovanje novca građanima grada. Međutim, politička snaga samostana polako je padala kroz 14. stoljeće, s osnivanjem Zunftordnunga (zakon gilda) Rudolfa Bruna 1336. godine. Brun je također postao prvi neovisni gradonačelnik, tj. prvi kojeg nije postavila vojvotkinja.

    Zürich se pridružio Švicarskoj Konfederaciji (koja je onda bila jako slobodna konfederacija de facto samostalnih država) kao 5. članica 1351. godine. Bio izbačen iz konfederacije zbog rata s drugim članovima konfederacije preko Togenburškog teritorija (Stari ciriški rat). Poražen 1446. godine i ponovno primljen u konfederaciju 1450. godine.

    Ulrich Zwingli je započeo švicarsku reformaciju dok je on bio glavni propovijednik u Zürichu. Tu je živio od 1484. godine do smrti 1531. godine.

    1839. godine grad se morao predati zahtjevima svojih seoskih podanika nakon Züriputscha 6. rujna. Većina grudobrana grada izgrađena u 17. stoljeću srušila se bez ikakvog napada, kako bi se ublažila zabrinutost seljaka zbog gradske hegemoniji. Ciriški sporazum između Austrije, Francuske, i Sardinije potpisan je 1859. godine.

    Od 1847. godine Spanisch-Brötli-Bahn, prva željeznica na švicarskom teritoriju, spojila je Zürich s Badenom, uspostavljajući ciriški glavni kolodvor kao izvor švicarske željezničke mreže. Današnja zgrada glavnog kolodvora datira iz 1871. godine.

    30.01.2008.

    SKOPLJE

    Skoplje (makedonski naziv Skopje (Скопје),starogrčki: Skupi (Σκουποί), novogrčki: Skopia (Σκόπια),albanski Shkup,turski Üsküp) je glavni i najveći grad Republike Makedonije s oko pola milijuna stanovnika (procjena iz 2005. godine).

    POLOŽAJ

    Skoplje se nalazi na strateški važnoj poziciji u središnjem dijelu Balkanskog poluotoka, nedaleko od glavne komunikacije koja vodi od Zapadne Europe preko Beograda do Soluna u Grčkoj. Grad je smješten u uskoj dolini rijeke Vardar, koju zatvaraju planine Skopska Crna Gora na sjeveru i Vodno na jugu. Iz takvog zemljopisnog položaja proizašao je i izdužen oblik grada, koji se prostire gotovo 25 km u smjeru istok-zapad (duž Vardara), a manje od 10 km u smjeru sjever-jug.

    Klimatski, Skoplje je također određeno svojim kotlinskim položajem. Stoga su ljeta sparna i suha, a zime hladne i maglovite.

    Prosječna nadmorska visina grada je 240 metara.

    STANOVNIŠTVO

    Šire gradsko područje (Skoplje sa 7 malih prigradskih općina) ima 578.144 stanovnika (Popis 2002.), odnosno blizu 30 % ukupnog stanovništva Makedonije. Takva koncentracija stanovništva predstavlja sve veći problem za državu u kojoj svi ostali gradovi imaju ispod 100.000 stanovnika, te se stoga ne može osigurati ravnomjeran razvoj. Veliki porast stanovništva Skoplja posljedica je nagle industrijalizacije nakon Drugog svjetskog rata i njegove nove uloge kao političkog,gospodarskog i kulturnog centra Makedonije unutar SFRJ. 1930. godine Skoplje je imalo oko 50.000 stanovnika, što znači da se u samo pedesetak godina povećalo deset puta.

    POVIJEST

    Prva naselja na mjestu današnjeg Skoplja datiraju još iz prethistorije. U antičko doba tu se nalazio grad Scupi (na ušću Lepenca u Vardar, zapadno od današnjeg centra grada), za kojeg se smatra da su ga osnovali Dardanci. U srednjem vijeku, Skoplje je u sastavu Istočnog Rimskog carstva (kasnijeg Bizanta) i Bugarskoj. Umjesto Scupija, kojeg je uništio potres, car Justinijan u 6. stoljeću osniva novo naselje Justiniana Prima. Grad postaje dio srednjovjekovne srpske države u 13. stoljeću. 1346. godine srpski car Dušan ga proglašava glavnim gradom svog carstva, koje se raspalo nakon njegove smrti.

    1392. godine Skoplje zauzimaju Turci i ono ostaje pod njihovom vlašću više od 500 godina, s jedinim prekidom 1689. kada ga je nakratko zauzeo i spalio austrijski vojskovođa Silvio Piccolomini. U dugom razdoblju turske vladavine Skoplje u potpunosti poprima izgled orijentalnog grada s džamijama, čaršijom, mahalama i pretežno islamiziranim stanovništvom. U Balkanskim ratovima, 1912. ga zauzima srpska vojska, te postaje dio Kraljevine Srbije. Nakon Prvog svjetskog rata u sastavu je Kraljevine SHS, odnosno kasnije Kraljevine Jugoslavije, u kojoj je od 1929. do 1941. centar Vardarske banovine. Nakon raspada Jugoslavije, Skoplje i veći dio Makedonije su 1941. godine priključeni Bugarskoj. U studenom 1944. zauzele su ga partizanske jedinice.

    U sastavu SFRJ postaje glavni grad Socijalističke Republike Makedonije, koja je po prvi put organizirana kao zasebna jedinica. To je razdoblje brzog rasta i izgradnje Skoplja, koje je nakratko zaustavio katastrofalni potres 26. lipnja 1963. godine. Više od 1.000 ljudi je poginulo, a preživjeli stanovnici su ostali bez domova, jer je najveći dio grada posve porušen. Normalizacija života je bila brza uz pomoć iz čitavog svijeta, te se Skoplje uspješno oporavilo. Međutim, rekonstrukcija i uređenje grada bili su dugotrajni, te ni danas nisu posve dovršeni.

    Od 1991. godine, Skoplje je prijestolnica neovisne Makedonije.

    29.01.2008.

    MOSKVA

    Moskva (ruski Москва, čit. Maskva) je glavni i najveći grad Rusije. Nalazi se na rijeci Moskvi i obuhvaća površinu od 878,7 km². Broj stanovnika brzo raste i prema procjeni iz 2004. ima ih oko 11,2 milijuna.

    Moskva ima status grada federalnog značaja (federalnog subjekta). Uz nju, takav status u Rusiji ima još samo Sankt Peterburg. Nalazi se u Središnjem federalnom okrugu. Administrativno se dijeli na 10 okruga koji se dijele na mnogobrojne područne uprave.

    U središtu grada nalazi se Kremlj, utvrđeni kompleks koji je do 1703. bio političko središte Ruskog Carstva, a od 1918. Sovjetskog Saveza, i od 1991. Ruske Federacije. Uz istočni zid Kremlja prostire se Crveni trg, mjesto mnogih državnih ceremonija. Na trgu se nalaze i dvije vjerojatno najpoznatije moskovske građevine - katedrala Sv. Vasilija Blaženog i mauzolej Lenjina.

    27.01.2008.

    ZAGREB

    Zagreb je glavni grad Republike Hrvatske, i najveći grad u Hrvatskoj po broju stanovnika. Povijesno gledano, Zagreb je izrastao iz dva naselja na susjednim brdima, Gradeca i Kaptola, koji čine jezgru današnjeg Zagreba, njegov Stari grad.

    Zagreb danas predstavlja upravno, gospodarsko, kulturno, prometno i znanstveno srce Hrvatske. I položajem i kulturom spada u gradove Srednje Europe. Stari i Novi grad smatraju se spomenicima kulture i sačuvali su do danas ugođaj srednjovjekovlja te baroka.

    Zemljopisni smještaj i položaj

    Zemljopisna širina: 45,815 stupnjeva sjeverno, zemljopisna dužina: 15,98306 stupnjeva istočno. Zagreb se nalazi ispod gore Medvednice, na jugozapadnom kutu Panonske nizine, na rijeci Savi. Kao raskrižje putova, Zagreb se nalazi na glavnom prometnom pravcu koji spaja Srednju Europu s Malom Azijom, te također na jednom od najlakših pristupa Jadranskom moru iz Panonske nizine.

    Vremenska zona

    Srednjoeuropsko vrijeme (GMT +1) po ljeti (GMT +2)

    Klima

    • umjereno topla
    • prosječna ljetna temperatura: 20° C
    • prosječna zimska temperatura: 1° C

    Stanovništvo:

    • 973.667 (2005.), Procjena za 2007. je 1,000.000 (1.300.000 metropolitansko područje).

    Površina:

    • 641 km2

    Institucije:

    • Sveučilište,
    • 16 kazališta,
    • 22 muzeja,
    • 30 galerija,
    • 12 umjetničkih zbirki

     Povijest

    U pisanim izvorima Zagreb se prvi puta spominje 1094., utemeljenjem Biskupije.

    • 1242. Zagreb (tada Gradec) Zlatnom bulom hrvatsko - ugarskog kralja Bele IV. postaje slobodni kraljevski grad.
    • 1557. Zagreb se u pisanim dokumentima prvi puta spominje kao glavni grad Hrvatske.
    • 1607. Isusovci osnivaju prvu gimnaziju i Akademiju. Ta se godina smatra godinom utemeljenja Zagrebačkog sveučilišta.
    • 1776. iz Varaždina je u Zagreb preseljeno sjedište Hrvatskog kraljevskog vijeća (Vlade).
    • 7. rujna 1850. Kaptol, Gradec i Vlaška Ves ujedinjeni u grad Zagreb.
    • 25. lipnja 1991. Sabor Republike Hrvatske proglašava neovisnost i suverenost Republike Hrvatske. Zagreb postaje glavni grad.

     

    27.01.2008.

    BERN

    Bern (francuski: Berne [bɛʀn], talijanski: Berna [ˈbɛrna], retroromanski: Berna [ˈbɛrnə], bernski njemački: Bärn [b̥æːrn]) je savezni švicarski glavni grad (oko 123 254 st.) od 1848., smješten na obalama rijeke Aare.

                                          U povijesnom središtu čuvaju se ostaci srednjovjekovnoga podrijetla uz lijepe palače iz 16. i 17. stoljeća. Zahvaljujući industrijskom razvoju grad se proširio; izgrađene su nove gradske četvrti sa stambenim zonama i mnogo zelenila,u kojima se nalaze razni muzeji, federalna knjižnica i gradski opservatorij. Bern je političko i upravno središte Švicarske, te sjedište federalnih tijela i brojnih međunarodnih organizacija.

     

    24.01.2008.

    VARŠAVA

    Varšava je grad u središnjoj Poljskoj, od 1596. godine ona je glavni grad Poljske, a također i važni znanstveni, kulturni i politički centar. U Varšavi je središte parlamenta, predsjednika i središnjih vlasti. Varšava je najveći grad u Poljskoj. Ona je također i središte Mazovijeckog vojvodstva.

    POLOŽAJ

    Varšava se nalazi na srednjem dijelu toka Visle u srednjomazovieckoj nizini. Njena srednja nadmorska visina iznosi oko 100 m. Na terenu grada nalazi se nekoliko uzvišenja, uglavnom umjetno napravljenih. Grad se nalazi sa obije strane Visle. Varšava je udaljena oko 350 kilometara od Karpata i Baltičkog mora.

    VAŽNI DOGAĐAJI KROZ POVIJEST

    Varšava je kroz povijest prošla kroz razne dramatične trenutke. Grad je čak nekoliko puta rušen od osvajača. Najvažniji povijesni događaji su:

    • Premještanje prijestonice u Varšavu
    • Najezda Šveđana
    • Kosćuškov ustanak
    • studenski i Siječanjski ustanak
    • Prvi svjetski rat i dobijanje nezavisnosti Poljske
    • Drugi svjetski rat i Varšavski ustanak
    • izgradnja poslije uništenja u Drugom svjetskom ratu

    STANOVNIŠTVO KROZ POVIJEST

  • 1700: 30.000
  • 1792: 120.000
  • 1800: 63.000
  • 1830: 139.000
  • 1850: 163.000
  • 1882: 383.000
  • 1900: 686.000
  • 1925: 1.003.000
  • 1939: 1.300.000
  • 1945: 422.000 (podatak iz rujna)
  • 1956: 1.000.000
  • 1960: 1.139.200
  • 1970: 1.315.600
  • 1975: 1.436.100
  • 1980: 1.596.100
  • 1990: 1.611.800
  • 2003: 1.689.600 (31. prosinca)
  • 23.01.2008.

    ATENA

    Atena je glavni grad Grčke i jedan od najpoznatijih gradova u svijetu. Današnja Atena je moderan i velik grad. 2004. je imala 745,514 stanovnika. Antička Atena je bila moćan grad-država i poznati centar edukacije i znanosti. Nazvana je po božici iz grčke mitologije, Ateni.

    Atena se često naziva kolijevkom zapadne civilizacije zbog svojih kulturnih doprinosa tijekom 5. i 4. stoljeća prije Krista. Iz tog razdoblja u Ateni je ostalo mnogo antičkih zgrada, umjetničkih djela itd. Najpoznatija je Akropola, koja je priznata kao jedna od najboljih primjera klasične grčke umjetnosti i arhitekture.

    ANTIČKA ATENA

    Atena je bila jedan od najjačih polisa u Grčkoj. Svaki grčki grad ili polis bio je nezavisno središte kulturnog, političkog i trgovačkog života. Bio je okružen zidinama, imao je mjesto za zadnju obranu akropolu, a na njoj su bili smješteni hramovi vrhovnih božanstava.

    Akropola je svoj konačan oblik dobila u 5 st. pr Kr. za vrijeme vladavine jednog od najznačajnijih državnika, Perikla. U njegovo doba Atena je postala demokratska republika. Bogatašima je nametnuo visoke poreze, a novac koristio za uređenje Atene, posebice Akropole. Tada su napravljena brojna veličanstvena dijela grčke umjetnosti. Stoga se razdoblje vladavine Perikla naziva zlatnim dobom Atene. Tada su podignuti hramovi Partenon, Erehtejon, hram božice Nike i svečani ulaz Propileje.

    EREHTEJON

    Erehtejon je sagrađen oko 421 g. pr. Kr. Hram je bio podjeljen na nekoliko razina zbog kosog nagiba terena. Razine su spojene stepenicama. Razlika u visini između svetišta Atene i nekih drugih dijelova hrana bila je i do 3m. Taj hram nije bio pravilnog oblika kao većina drugih hramova. U Erehtejonu nalazilo se svetište Atene, Posejdona i Erehteja.

    IME

    Grčko ime je bilo Αθήναι, a kad se sllužbeno napustilo uporabu katharevouse 1970-ih, službeno je grčko ime Αθήνα (Athína).

    21.01.2008.

    BEČ(Wien)

    Beč (njemački Wien, mađarski Bécs) je glavni i najveći grad Austrije, i jedna od devet austrijskih saveznih zemalja.

    Grad leži na obalama Dunava, 40 km od granice sa Slovačkom i slovačkog glavnog grada Bratislave. Ima oko 1,6 milijuna stanovnika (petina stanovništva Austrije). Simbol Beča je katedrala sv. Stjepana, sjedište bečkog nadbiskupa. Administrativno je podijeljen na 23 okruga (njem. Bezirk).

    Sjedište je nekoliko međunarodnih organizacija: OPEC-a (Organizacije zemalja izvoznica nafte), IAEA (Međunarodne agencije za atomsku energiju) i UNIDO-a (Organizacije za industrijski razvoj Ujedinjenih naroda).

    POVIJEST

    Beč su osnovali Kelti oko godine 500. p. k.. Godine 15. p. k. postaje pogranični grad (Vindobona) u sustavu obrane Rimskog Carstva od germanskih plemena na sjeveru. U srednjem vijeku postaje sjedište dinastije Babenberg, a kasnije i Habsburgovaca i posljedično glavni grad Svetog Rimskog Carstva i, kasnije, Austro-Ugarske monarhije. Od 1527. do 1918. Beč je bio glavni grad država kojima je pripadao i veći dio Hrvatske pa je odigrao značajnu ulogu u povijesti hrvatskog naroda.

    Grad su dva puta neuspješno opsjedali Turci (1529. i 1683.) Godine 1815. u njemu je održan Bečki kongres na kojem je ustanovljen politički poredak nakon poraza Napoleona, a koji se održao s manjim izmjenama sve do Prvog svjetskog rata.

    TURIZAM

    Beč je u svjetskim razmjerima odavno postao i omiljeno turističko odredište, ponajviše zahvaljujući mnogobrojnim raskošnim kulturno-povijesnim spomenicima iz doba Austro-Ugarske monarhije, raznolikoj kulturnoj ponudi i naslovu glazbene prijestolnice u kojoj su između ostalih živjeli i stvarali poznati glazbenici kao što su Beethoven ili Mozart. U gradskom središtu (Innenstadt) nalazi se veličanstvena katedrala sv. Stjepana te brojni spomenici uvršteni na listu svjetske kulturne baštine. U neposrednoj blizini su i Bečka državna opera (Wiener Staatsoper), ulica Kärntner Straße - najfrekventnija pješačka zona Austrije, poznati hoteli, kavane i slastičarnice kao i znameniti Ring - ulica Ringstraße, koja kao prsten okružuje središte grada. Od 1980. godine u Beču se razvila živahna i raznovrsna noćna scena s ugostiteljskim četvrtima, umjetničkim galerijama, noćnim klubovima, jazz barovima i priredbama svake vrste.

    Veliki broj posjetitelja u Beč dolazi u mjesecu prosincu kada se u gradu održavaju i brojni božićni sajmovi na otvorenomm (Weihnachtsmarkt) od kojih je najpoznatiji Christkindlmarkt koji se pred Gradskom vijećnicom održava od 1975. godine. Većina bečkih znamenitosti može se posjetiti tijekom cijele godine kao npr. dvorci Schönbrunn, Hofburg i Belvedere ili poznati muzejski kompleks MuseumsQuartier.

    Najveći broj gostiju ili oko 60% posjećuje Beč ipak tijekom ljetne sezone. Najveći broj turističkih noćenja ostvaruju gosti iz Njemačke, a slijede ih domaći gosti iz ostalih osam austrijskih saveznih pokrajina. Veliki broj posjetitelja dolazi i iz Italije, SAD, Španjolske, Velike Britanije, Japana, Švicarske, Francuske, Nizozemske i Rusije. Posljednjih godina posebno su porasla noćenja gostiju iz istočnoeuropskih, te arapskih i azijskih zemalja. 2005. godine Beč je ostvario oko 8,8 milijuna noćenja (s okolicom oko 9,5 mil.), dok se u 2006. očekuje oko 9,2 mil. noćenja.

    19.01.2008.

    MINSK

    Minsk (bjeloruski: Mensk/Менск, ruski: Minsk/Минск) glavni i najveći grad Bjelorusije (1.8 milijuna stanovnika). U Minsku je također i sjedište Zajednice Neovisnih Država (ZND). Kao glavni grad, Minsk ima poseban administrativni status, uz to je i sjedište istoimene oblasti. Leži na rijekama Svisloč i Njamiga.

    Najstariji spomen grada potječe iz XI. stoljeća. 1326. ulazi u sastav Velike Litvanske kneževine a gradske povlastice stječe 1499. Od 1569. središte je Minskog vojvodstva u sastavu Poljsko-litvanske unije. Rusija ga pripaja 1793. nakon Druge podijele Poljske. Od 1919. – 1991. Minsk je glavni grad Bjeloruske Sovjetske Socijalističke Republike.

    POVIJEST

    Povijest Minska je povijest ratova i razaranja. Povijest je to grada koji se zbog upornosti i radišnosti svojih građana mnogo puta dizao iz pepela i ruševina poput mitske ptice Feniks. Kroz sve vrijeme postojanja, Minsk je bio razaran više od 10 puta. Točno vrijeme osnivanja nam je nepoznato, iako se grad prvi puta spominje u ljetopisu iz 1067. g. u kojem se opisuju međusobni sukobi knezova tadašnje Kijevske Rusi. Iste je godine Minsk osvojila i spalila vojska kijevskog kneza Izjaslava i njegovih saveznika.

    Prvotni i najstariji naziv grada glasio je Menesk, Mjensk, Mensk. Porijeklo imena je nejasno a postavljeno je svega nekoliko teorija o porijeklu uz postojeću legendu. Legenda pripovijeda da je div zvan Menesk ili Mensk imao mlin na obalama rijeke nedaleko grada. U svojem mlinu uobičavao je mljeti kamenje iz kojeg je pekao kruh kojim je hranio svoje vojnike. Taj je div prema legendi utemeljio grad. Jedna grupa povjesničara pak smatra da ime grada potječe od nevelike rijeke Menke koja teče dvadesetak kilometara od današnjeg središta grada, dok drugi ime grada dovode u vezu sa starom slavenskom riječju “mjena” (hrv. razmjena - Mjensk mjesto gdje se odvija razmjena) jer je grad ležao na raskrižju trgovačkih putova a upravo se tu obavljala trgovina i razmjena robom. Negdje od XVІІ. stoljeća pod utjecajem poljskog jezika riječ Mensk se preoblikovala u sadašnji oblik Minsk.

    Početkom XІ. stoljeća, Minsk se kao jedan od gradova Velike Litvanske kneževine pretvara u važno središte raznih zanata i trgovine. 1499. godine gradu je dodijeljeno Magdeburško pravo – pravo srednjovjekovnih gradova na samoupravu. Sredinom XVІ. stoljeća u gradu se pojavljuju cehovi (udruženja srednjovjekovnih zanatlija). Srednjovjekovni građani Minska izvozili su drvo, smolu, vosak, željezo, staklo, krzno u zamjenu za sol, vino, začine, tkanine i razne metale.

    Barokna katolička Marijinska katedrala u Minsku
    Barokna katolička Marijinska katedrala u Minsku

    Minsk je održavao trgovačke veze s mnogim gradovima Baltika, Istočne i Zapadne Europe. U rusko-poljskom ratu 1654.-1667. grad je pretrpio veliku štetu. 1655. Minsk osvaja ruski car Aleksej, ali ga poljski kralj Jan Kazimir (1648.-1668.) ubrzo vraća pod svoju vlast. 1793. godine, Minsk ulazi u sastav carske Rusije kako je dogovoreno Drugom podjelom Poljske, i postaje središte istoimene gubernije. Ubrzo je ponovno razrušen (1812.) u navali Napoleonove vojske na svojem putu prema Moskvi.

    Sredinom XІX. stoljeća grad se razvio u veliko industrijsko i prometno središte. Na to je iznimno utjecala industrijska revolucija u Rusiji i brza izgradnja željeznice. Do 1900. Minsk je željeznicom bio povezan s glavnim središtima Rusije, Ukrajine, Poljske i današnjim pribaltičkim zemljama. 1897. godine grad broji 91,494 stanovnika, od kojih trećinu čine Židovi. Kroz godine Prvog svjetskog rata, revolucije 1917. i građanskog rata koji je uslijedio iza nje, vlast se neprestano mijenjala između boljševika, Nijemaca i Poljaka. Od 1. siječnja 1919. godine Minsk je glavni grad BSSR (Bjeloruska Sovjetska Socijalistička Republika) a od 1922. nalazi se u skladu SSSR-a kako je dogovoreno mirom u Rigi. U razdoblju između dva svjetska rata, stanovništvo Minska se gotovo udvostručilo, a broj industrijskih pogona povećao i do nekoliko puta.

    1921. godine otvoreno je Bjelorusko državno sveučilište i prva bjeloruska znanstvena biblioteka, a 1928. Akademija znanosti BSSR. 1922. u sklopu sveučilišta osnovana je i nacionalna i sveučilišna biblioteka koja je u tom trenutku bila najveća knjižnica u cijeloj državi. Nagli je ekonomski razvoj tražio što veći broj mladih školovanih stručnjaka u raznim djelatnostima. To je i razlog otvaranja novih osnovnih, srednjih i stručnih škola, tehnikuma i fakulteta.

    Već prvih dana nacističkog napada na SSSR u lipnju 1941., Minsk se našao na meti silovitog napada njemačkog ratnog zrakoplovstva. Usprkos snažnom otporu Crvene armije, Nijemci su zauzeli grad već šestog dana od početka operacije Barbarossa.

    Za vrijeme trogodišnje okupacije Minska, nacisti su likvidirali više od 400 000 ljudi iz grada i okolice, a napuštajući ga, grad su ostavili, po tko zna koji put u svojoj povijesti, u ruševinama i pepelu. Crvena armija je ušla u Minsk 3. srpnja 1944. Taj datum se danas u Bjelorusiji slavi kao Dan neovisnosti. Područje grada Minska je bilo i središte partizanskog pokreta otpora prije i za vrijeme njemačke okupacije, što je i bio razlog dodjeljivanja titule Grad heroj 1974. godine povodom 30. obljetnice oslobođenja. Tijekom rata, grad je gotovo do temelja uništen (80% grada je bilo srušeno) i svega nekoliko povijesnih zdanja je preživjelo razaranje. Većina crkava i hramova je uništeno u ratu, a u narednim godinama dosta ih je uništeno ili preuređeno po komunističkom nalogu. Zapravo, na teritoriju SSSR-a od samog početka, sačuvani sakralni objekti, crkve, hramovi i samostani, bili su ili preuređeni i namijenjeni nečem drugom ili pretvoreni u muzeje.

    Iza rata, grad je ponovno izgrađen i jedan je od najvažnijih središta SSSR-a. Snažan industrijski centar (tvornica traktora, autoindustrija, kamioni, tekstilna industrija, kućanski aparati, bicikli itd.). Raspadom Sovjetskog Saveza 1991., Minsk je glavni grad neovisne Bjelorusije i središte Zajednice Neovisnih Država (ZND).


    18.01.2008.

    KIJEV(Kyiv)

    Kijev, često i Kyiv (ukrajinski) je glavni i najveći grad Ukrajine smješten u sjevernom središnjem dijelu zemlje. Leži na Dnjepru. Prema podacima iz 2005. godine, Kijev ima 2,660,401 stanovnika, premda kada bi se ovoj brojci pridodao i velik broj neprijavljenih useljenika koji također žive u Kijevu, iznos bi premašio 3 milijuna.

    Kijev je, kao glavni grad, administrativno zasebna jedinica koja je ujedno i središte istoimene (Kijevske) oblasti. Industrijsko je trgovačko i kulturno središte sa sveučilištem, akademijom znanosti, brojnim znanstvenim zavodima, muzejima i kazalištima. Grad je to svjetski poznatih znamenitosti. Ima razvijenu infrastrukturu i izvrsno organiziranu mrežu gradskog prijevoza koja uključuje i metro.

    POVIJEST

    Prema legendi, mladić pod imenom Kij radio je kao splavar na Dnjepru i on je utemeljio grad koji su njemu u čast nazvali Kijev. Tijekom svoje dugotrajne povijesti, Kijev, jedan od najstarijih gradova Istočne Europe, znao je i za vrijeme velike slave i moći, kao i za vrijeme kada je bio uništen do temelja. Smatra se da je utemeljen u V. stoljeću kao glavno mjesto na kojem su Istočni Slaveni vršili trgovinu i zamjenu robom. Postepeno se razvijao i dobio ugled glavnog središta istočnoslavenske civilizacije.

    Od X. do XII. stoljeća, prijestolnica je Kijevske Rusi, goleme srednjovjekovne istočnoslavenske države. Za vrijeme najezde Mongola predvođene Batu Kanom, grad je u potpunosti uništen (1240.). Mongolska najezda i njegovo potpuno uništenje su mu toliko naškodili, da je u narednim stoljećima u cijelosti izgubio utjecaj i važnost koji je dotada imao, postavši provincijskim središtem srednje važnosti u sklopu velikih susjednih država, isprva Velike kneževine Litve, potom Poljsko-litvanske unije, a nakon propasti Poljske kraljevine 1792. na jedno duže vrijeme bit će pod snažnim utjecajem Rusije.

    Grad se ponovno razvija tijekom ruske industrijske revolucije krajem XIX. stoljeća. Nakon burnih vremena koja su uslijedila iza Februarske i Oktobarske revolucija 1917.(vidi Ruski građanski rat), 1921. godine Kijev postaje jedan od najvažnijih gradova tek formirane Sovjetske Ukrajine, a od 1934. preuzima od Harkova status glavnog grada druge po veličini sovjetske republike.

    Ponovno je jako stradao tijekom Drugog svjetskog rata, gotovo u cijelosti, no obnova je odmah uslijedila nakon rata i Kijev postaje trećim po važnosti središtem Sovjetskog Saveza (iza Moskve i Lenjingrada).

    U svibnju 1982. godine, Kijevljani su obilježili 1500 godina svoga grada.

    Kijev i nakon raspada SSSR-a, ostaje glavnim gradom mlade nezavisne Ukrajine.

    ZNAMENITOSTI

                 

    Najpoznatije drvo u Kijevu je kesten. Kaže se kako ljeti možete šetati s jednog kraja grada na drugi, a da cijelo vrijeme šećete ispod krošanja kijevskih kestenova.

    Kijev je poznat kao zeleni grad, u njemu se nalaze čak dva botanička vrta i bezbroj većih i manjih parkova i perivoja. Za ljubitelje vojne industrije i naoružanja, ovdje je golemi kompleks Muzeja Drugog svjetskog rata sa spomenikom Majci Domovini koji ima i nutarnji i vanjski postav vojne povijesti i naoružanja. Hidropark smješten na otočiću usred Dnjepra u kojem se nalazi zabavni park, plaže za plivanje i sl.

    Znamenita zdanja koja bi se svakako trebala posjetiti u Kijevu su Palača Marijinsky (građena 1745.-1752.) i zgrada Ministarstva vanjskih poslova, nekoliko pravoslavnih hramova, a posebno crkveni kompleks Kijevo-pečerska lavra (samostan u spiljama).

    Najpoznatiji kijevski spomenik je onaj posvećen Bogdanu Hmeljnickom (autor Mihajl Mikešin) i spomenik Volodimiru Velikom, koji je 988. godine primio kršćanstvo. Srce Kijeva je njegova najvažnija ulica Hreščatik, koja vodi prema Trgu nezavisnosti, mjestu gdje Kijevljani, a često puta i ostali građani Ukrajine, dolaze slaviti neki veliki događaj ili protestirati u nadi za bolje sutra kako je bilo prije nekoliko godina za vrijeme Narančaste revolucije.

    17.01.2008.

    TALLINN

    Tallinn ili Tallinn, prije Reval i Revel je glavni grad Estonije, smješten u Finskom zaljevu.

    Tallin je glavni grad te upravno, znanstveno, kulturno, industrijsko i trgovačko središte Estonije, te važna ribarska flota i putnička luka; ondje se nalaze brodogradilišta, tekstilne i prehrambene tvornice, a razvijena je i strojogradnja, metaloprerađivačka, drvna i prehrambena industrija; industrija strojeva i papira. Ubraja se u red najstarijih i najvećih gradskih središta u sjeveroistočnoj Europi.

    Grad je cestovno i željezničko čvorište s aerodromom i lukom.

    STANOVNIŠTVO

    U novom dijelu grada, koji je niknuo uz obalni pojas, živi brojna ruska zajednica. Grad ima 401 100 stanovnika.

    POVIJEST

    Do 13. stoljeća pripadao je njemačkoj Hanzi, udruženju trgovačkih gradova-država koje je gospodarilo trgovinom u sjevernim morima. Grad je doživio procvat oko 15. stoljeća. U tom razdoblju nastali su najvažniji spomenici povijesne jezgre koja se, opkoljena zidinama, diže nad lukom.

    Dana 28. kolovoza 1941. zauzela ga je njemačka vojska, a 22. rujna 1944. zauzela Crvena armija.

    14.01.2008.

    BRUXELLES

    Bruxelles (francuski) ili Brussel (nizozemski) je glavni i najveći grad Belgije. Gradska općina Bruxellesa koja danas obuhvaća tek gradsko središte ima 142.853 stanovnika i površinu od 32 km², dok šire područje Regije glavnog grada ima oko milijun stanovnika. Regija je službeno dvojezično područje, a prema nekim podacima među stanovništvom prevladavaju govornici francuskog.

    Bruxelles je sjedište dvije od tri središnje institucije Europske unije: Europskog povjerenstva i Europskog vijeća (Vijeća ministara). Ovdje se nalazi i političko sjedište NATO-a i Zapadnoeuropske unije.

    Poznat je kao grad srdačnih i ljubaznih domaćina, izvrsne kuhinje, prekrasnih trgova, bučnih ulica, mirnih parkova te lijepo oslikanih postaja. Osvojit će vas Stari i Gornji grad (Royal Palace i Palace of the Nation ), njegovi trgovi (Grand Place ), fontane (Manneken Pis - bruxelleska maskota), slikoviti pješački labirint ulica Svetog otoka (Sacred Isle) s mnogo trgovina, restorana, aristokratska četvrt Sablon, puna kafića, antikvarijata, te gotička crkva Notre-Dame au Sablon. Nemojte zaobići poznatu konstrukciju Atomiuma, prošetajte do masivne Palaise de la Justice, ne
    propustite Waterloo Battlesite ili pak Mini-Europe. Ne zaboravite da je Begija rodno mjesto stripa – posjetite Comic Strip Centre. Pogledajte dojmljivu zbirku flamanskih umjetnika kao što su Rubens, Bouts i Memling u Museumu of ancient art… I ne zaboravite kušati belgijsko pivo !

    13.01.2008.

    LJUBLJANA

    Ljubljana, njemački Laibach, talijanski Lubiana je glavni i najveći grad Slovenije. Jedna je od 11 gradskih općina u zemlji.

    Leži na rijeci Ljubljanici približno 10 km od utoka u Savu. Povjesničari se ne slažu o izvoru imena Ljubljana. Po mišljenju nekih izvor treba tražiti u riječi ljubljena, drugi smatraju da je u pitanju staro božanstvo Laburus, treći tvrde da je riječ došla iz latinskog izraza za rijeku koja poplavljuje: aluviana, neki pak misle da potječe od njemačkog Laubach – mlačni potok.

    POVIJEST

    Pogled prema dvorcu u smjeru juga

    Rimska naseobina Emona (Colonia Emona (Aemona) Iulia tribu Claudia) nastala je godine 15. poslije Krista. Ljubljana se prvi put spominje pod današnjim imenom 1144. (kao Laibach) i 1146. (Luwigana). Godine 1220. dobila je prava grada, a 1335. zajedno s ostatkom Kranjske došla u posjed Habsburgovaca. U 1461. postala je sjedište biskupije te se u kasnom srednjem vijeku razvila u kulturno središte Slovenaca. Habsburška vladavina bila je prekinuta samo u razdoblju 1809. – 1813. kada je Ljubljana bila glavni grad francuskih Ilirskih provincija. Godine 1821. grad je bio domaćin Ljubljanskog kongresa.

    Na Ljubljanici

    Poslije raspada Austro-Ugarske 1918. Ljubljana je zajedno s većim dijelom slovenskih zemalja ušla u sastav Kraljevine SHS. Novom administrativnom podjelom 1929. postala je glavni grad Dravske banovine, a nakon II. svjetskog rata glavni grad jugoslavenske Socijalističke Republike Slovenije. Ulogu glavnog grada je zadržala i nakon osamostaljenja Slovenije 1991.

    Ljubljanu su više puta pogađali potresi. Poslije potresa 1511. obnovljena je u renesansnom stilu, a nakon katastrofalnog potresa 1895. u neoklasicističnom i secesijkom stilu. Između dva svjetska rata nastao je veći broj građevina po projektima znamenitog arhitekta Jože Plečnika.

    Godine 1693. osnovana je Academia operosorum Labacensis koju je 1701. naslijedila Academia philharmonicorum. Ljubljana je dobila sveučilište godine 1919., a Slovensku akademiju znanosti i umjetnosti 1937.

    PARKOVI I VRTOVI

    Prešernov trg

    U Ljubljani se nalazi približno 30 hektara parkova. Najveći dio te površine zauzima park Tivoli s površinom od 17,5 ha, ostalu površinu dijeli 28 manjih parkova koji nisu dovoljno dobro uređeni. Poslije drugog svjetskog rata u Ljubljani nije uređen i otvoren niti jedan novi park, a još poraznija je usporedba s drugim velikim gradovima, npr. Londonom koji ima po jedinici površine i stanovnika čak 20 puta više parkova.

    12.01.2008.

    KOPENHAGEN

    Kopenhagen (danski København, od "Købmandshavn" – trgovačka luka) je glavni i najveći grad Danske.

    POLOŽAJ

    Kopenhagen leži na istočnoj obali otoka Sjælland i dijelom na otoku Amager. Od godine 2000. Øresundskim mostom spojen je sa švedskim gradom Malmöm. Na užem gradskom području živi oko pola milijuna ljudi, a u cijeloj gradskoj aglomeraciji oko 1,2 milijuna.

    POVIJEST

                

    Kopenhagen su oko godine 1000. osnovali danski kralj Sven I. i njegov sin Knut II. Veliki. Do polovice 12. stoljeća bio je malo ribarsko mjesto, a na važnosti je počeo dobivati godine 1167. kada je postao biskupsko sjedište. Odlična prirodna luka pogodovala je razvoju trgovine i obrta i dala ime gradu. Grad je u tom razdoblju bio izložen napadima Hanzeatske lige, a 1254. dobio je gradska prava te 1536. postao prijestolnicom Danskog kraljevstva.U Kopenhagenu se rodio i kralj bajki Hans Christian Andersen.

    PROMET

    Kopenhagen je najveća danska luka s brodskim vezama sa Švedskom, Norveškom, Njemačkom, Poljskom i Velikom Britanijom. Na otoku Amager nalazi se jedna od najvećih europskih i najveća skandinavska zračna luka – međunarodni aerodrom Kastrup. Otok Sjælland spojen je s kopnom nizom mostova preko kojih vode željezničke i cestovne veze Kopenhagena s ostatkom Danske i Europe.

    11.01.2008.

    OSLO

    Oslo je glavni grad Norveške, ima 529,846 stanovnika (2005) i prostire se na površini od 115 km2. Oslo se nalazi na rubu istoimenog fjorda - Oslo.

    POVIJEST

    U "Sagi o norveškim kraljevima" autor Snorre Sturlason napisao je da je Oslo osnovao kralj Harald III Sigurdsson 1048. , ali prema posljednjim arheološkim istraživanjima pronađeni su ostaci kršćanskih grobova koji su nastali prije 1000, jer grobovi su potvrda urbanog življenja. Na osnovu ovih saznanja Oslo je proslavilo svoju 1000-tu obljetnicu 2000-te godine. Porijeklo imena Oslo je nešto nejasno: "-lo" znači luka, dok "os" ima par značenja partenon, ušće ili strana brda.

    POLOŽAJ

    Oslo zauzima luk sjevernog dijela Oslofjorda. Fjord, koji je skoro presječen poluotokom Nesodden nasuprot Osla, leži prema jugu; s druge strane Osla prostiru se Zelena brda i planine. U granicama grada postoji 40 otoka od kojih je najveći Malmøya i 343 jezera, najveće je Maridalsvannet, koji je i najveći izvor pitke vode za zapadni dio Osla. Iako je populacija mala s obzirom na druge europske metropole, zauzima veliki prostor jer gradski prostor nije skučen i podignut u visinu. Unutar grada nalaze se mnogi parkovi i otvoreni prostori, stvarajući prozračno i zeleno ozračje.

    10.01.2008.

    STOCKHOLM

    Stockholm je glavni i najveći grad Švedske. Po procjeni iz 2004. uže je gradsko područje imalo 765.044, a šire 1.932.763 stanovnika.

    Grad je osnovan 1252. na spoju jezera Mälaren i Baltičkog mora. Glavni grad Švedske službeno je postao 1436. Sjedište je, između ostalog, Kraljevske švedske akademije znanosti, Karolinska instituta i Švedske akademije, ustanova koje odabiru dobitnike Nobelove nagrade iz fizike, kemije, ekonomije, medicine i književnosti.

    Raširen na području24.000 otočića i izvezen brojnim plovnim putovima na sjeveroistočnoj obali Švedske, Stockholm uživa u jednom od najveličanstvenijih lokaliteta na svijetu. Preko 30% područja grada čine plovni putevi te dodatnih 30% parkovi i zelene površine, čineći Stockholm jednim odnajčišćih glavnih gradova na svijetu.

    Ova prirodna oaza se nadopunjuje očaravajućim Starim Gradom, koji je izvrsno očuvan kroz stoljeća. Stari Grad  (ili Gamla Stan) je epicentar grada, s mnogobrojnim hotelima,  barovima, restoranima i dućanima.

    Daleko od draži Starog grada, ovaj moderan grad izlaže uredne i inovativne standarde dizajna po kojima su šveđani postali svjetski poznati. Većina sadašnjeg švedskog bogatstva dolazi od novih industrija, kao što su informacijska tehnologija i računarstvo. Grad je prešao dalek put od svojih skromnih početaka, koji se protežu do 13. stoljeća i Birger Jarla - općenito prihvaćenog kao osnivača grada, iako su na tom području već postojale razna naselja.  Danas je Stockholm napredan trgovački grad koji luči povjerenje u sve svoje snage i sposobnosti na svim nivoima, bili oni financijski, kulturni, društveni ili gastronomski.   

    09.01.2008.

    BRATISLAVA

    Osim što je glavni grad Slovačke, Bratislava je i najveći grad države s oko 460.000 stanovnika i obuhvaća područje od 367,6 km2. Udaljena je samo 60 km od Beča, a prije Prvog svjetskog rata njegovo je predgrađe bilo povezano s Bratislavom električnim tramvajem. S obzirom na međusobnu udaljenost, Beč i Bratislava su najbliži glavni gradovi u Europi. Granice grada gotovo dosežu državne granice s Austrijom (4 km) i Mađarskom (13 km).

    Na istočnoj obali Dunava nalazi se znamenita povijesna jezgra, a na zapadnoj se smjestio moderni dio grada. Nekada poznat kao njemački Pressburg ili mađarski Pozsony oduvijek je bio jedno od kulturnih središta Srednje Europe. Kao središte višestoljetne povijesti bio je raskrižje brojnih kultura i trgovinskih putova. Danas je najvažnije industrijsko i kulturno središte Slovačke.

    Kao središte višestoljetne kulture Bratislava obiluje brojnim kulturno povijesnim građevinama koje su većinom smještene u starom dijelu grada, središtu bogatih kulturnih događanja tijekom cijele godine. Uske starinske ceste, trgovi s povijesnim građevinama, tradicionalni caffe barovi, starinski vinski podrumi, hoteli i restorani samo su dio bogate tradicije koju grad prikazuje. Ulice staroga grada obogaćene su kipovima poznatih ljudi koji podsjećaju na protekla vremena.

    Znamenitosti

    Bratislavský hrad: Dvorac se nalazi 100 metara iznad Dunava, a svoj današnji izgled dobio je u 15. stoljeću, kada je bio ojačan zbog napada Husita. 15. stoljeće obilježeno je konfliktima između protestanata i katolika. Na početku stoljeća, reformistički pokret počinje vodstvom svećenika Jana Husa, koji je počeo govoriti protiv korupcije u Katoličkoj Crkvi, zbog čega su ga 1415. spalili na lomači. Ubojstvo Husa potaknulo je njegove sljedbenike, koje danas poznajemo kao Husite, na masovne proteste. Godine 1419. dolazi do poznate prve Praške defenestracije (lat. de fenestra = s prozora; doslovno izbaciti kroz prozor) kada Husiti izbacuju kroz prozor gradske vijećnice sedmoricu vijećnika. Započinje vjerski rat od 1420. do 1434. u kojem su uništeni mnogi povijesni artefakti i literatura.

    Husiti 1458. biraju novog kralja, Jiříja z Poděbrada. Jiří se pokazao dobar, vodio je politiku mira i nastojao ujediniti cijelu Europu u jednu naciju mira. Poslije njegove smrti husiti i katolici živjeli su u miru. Za dvorac u gotičkom stilu zna se već u 10. stoljeću, a kada Bratislava postaje glavni grad Mađarske, i tako i krunidbeni grad, dvorac postaje kraljevska rezidencija, te dobiva renesansni oblik. Njegova sjeverozapadna kula naziva se i Draguljna kula, jer je čuvala kraljevske dragulje gotovo dva stoljeća.

    Zadnju veliku rekonstrukciju u baroknom stilu vrši Marija Terezija u 18. stoljeću kada se glavni grad Mađarske vratio u Budimpeštu. Nakon toga dvorac postaje sjemenište, a kasnije se ovdje nalazi vojarna. Godine 1811. krivnjom pijanih austrijskih vojnika, dvorac zahvaća veliki požar i od njega ostaju samo ruševine. Komunisti ga renoviraju u razdoblju od 1956. do 1968. Danas se u njemu nalaze uredi Vlade, a na trećem katu je dio Slovačkog narodnog muzeja, gdje je izloženo oružje, namještaj i predmeti iz folklorne baštine. Sjevernije od dvorca, ali unutar zidina, nalazi se muzej folklorne glazbe s izloženim frulama, zviždaljkama, bubnjevima itd. Dvorac je jedno od rijetkih mjesta odakle se vide tri države: Austrija (3 kilometra jugozapadno), za lijepog vremena Mađarska (13 kilometra južno), te, naravno, Slovačka. Bunar u dvorištu tvrđave dubok je 85 metara i nekada je bio jedini izvor pitke vode u tvrđavi.

    Katedrala Svetoga Martina: Katedrala potječe iz 14. stoljeća i najistaknutija je gotička građevina u Bratislavi. To je crkva u kojoj je okrunjeno najmanje devet mađarskih kraljeva i osam kraljica uključujući i Mariju Tereziju (u razdoblju od 1563. do 1830.). Put kojim su prolazili označen je zlatnim krunama postavljenim uokolo.

    To je gotička trobrodna građevina križnoga tlocrta. Crkva je izgrađena na mjestu stare romaničke crkve i posvećena je 1452. godine, ali radovi traju i u 15. i 16. stoljeću. Godine 1760. gotički vrh crkve uništio je udar munje, koji je poslije zamijenjen vrhom u baroknom stilu koji je stradao u požaru 1835. Rekonstruiran je 1847., kada je na vrh stavljena ogromna kruna sv. Stjepana. Kruna je teška 300 kilograma, a za izradu je bilo potrebno 8 kilograma zlata. leži na platou promjera 2x2 metara.

    Zbog svoje blizine dvorcu, osim religiozne imala je i svoju praktičnu funkciju – najviši toranj služio je kao bastion u obrambenom sustavu grada. Posvećena je sv. Martinu. Prikaz ovog sveca koji daje dio svoga ogrtača siromahu rad je najboljeg austrijskog baroknog kipara Georga Alfreda Donnera. Osim toga, Donner je, na zahtjev biskupa Imre Esterhazya, izradio glavni oltar i malu kapelicu posvećenu sv. Ivanu. Tu je i spomen na postjet pape Ivana Pavla II. Bratislavi 3. svibnja 1995. U crkvi se još može vidjeti i galerija na kojoj je sjedio kralj za vrijeme službe, posveta Beethovenu koji je ovdje često svirao, te posveta Franzu Lisztu.

    Katedrala i okolne zgrade propadaju zbog jakih vibracija s Novog mosta i Staronamestske. Obnova traje od 1997. godine.

    08.01.2008.

    LISABON

    LISABON - kolijevka opuštenosti i ljubaznosti
    Lisabon je legendarni bijeli grad izgrađen na sedam brežuljaka. Pripada najljepšim svjetskim metropolama. Grad je vedar i nemiran, živopisan i sjajan. Nježna melankolija, iz nježnih Fadovih pjesama zazvoni još uvijek ulicama Alfame, starog grada. Ovaj moderni svjetski grad i portugalski kulturni kovčeg s blagom ima jednostavno neuporediv šarm. Lisabonci su nevjerojatno ljubazni i duhom opušteni tako da Vam se lako može dogoditi da gradski autobus stane izvan stanice, zato što vama tako odgovara ili da vozač kojeg ste "ustopirali", produži vožnju još 5 km da bi Vas odvezao na vaše odredište. U Lisabon možete doputovati dobro ili loše raspoloženi, ljuti ili zaljubljeni, ali bez obzira na sve, grad će Vas oduševiti. Boravak u Lisabonu bit će Vam nezaboravna uspomena.
    Fotogalerija Lisabona:
    07.01.2008.

    BUKUREŠT (Bucuresti)

    Bukurešt (rum. Bucureşti) je glavni grad i industrijski i trgovinski centar Rumunske, nalazi se na jugoistoku zemlje, na rijeci Dmbovici (na Vlaška).

    Grad se prvi put spominje 1459, a postao je prestonica Rumunske 1862. Od tada je prošao kroz niz promijena, i postao centar rumunskih medija, kulture i umjetničke scene. Prema popisu iz 2002, Bukurešt ima 1.921.751 stanovnika u užoj gradskoj jezgri. U široj gradskoj zoni ima približno 2,3 miliona stanovnika. Ekonomski, Bukurešt je daleko najnapredniji grad u Rumunskoj, i jedan je od važnih industrijskih i prometnih centara regije. U ovom gradu se nalazi širok spektar obrazovnih institucija.

    Rijeka Dmbovici dijeli Bukurešt na dva djela, a adminstrativno je podeljen na šest dijelova, dok okolni ruralni dio čini sedmi. Površina administrativnog područja je oko 300 km². Nadmorska visina iznosi 88 metara, a grad je udaljen 265 km od Crnog mora i 65 kilometara od Dunava.

    Bukurešt je poznat i kao Balkanski Pariz; kroz grad prolaze dva velika bulevara, a velik dio zgrada izgradili su strane arhitekte tvrtke, najčešće Francuzi i Talijani. Rumunske arhitekte razvili su stil sličan francuskom, a razlog tome je što se većina imućnijih Rumuna prije dolaska komunizma školovala u Francuskoj.

    Ovo je mala foto galerija Bukurešta:

    06.01.2008.

    BERLIN

      Berlin je najveći i glavni grad Njemačke s 3.392.026 stanovnika i nakon Londona drugi najveći grad Europske unije. Prije Drugog svjetskog rata imao je 4.5 milijuna stanovnika, a u vrijeme Hladnog rata od 1949. do 1990. bio je podijeljen na Istočni Berlin i Zapadni Berlin.

    Berlin je smješten na rijekama Spree i Havel na sjeveroistoku Njemačke. Jedna je od 16 njemačkih saveznih pokrajina, sa svih strana okružen pokrajinom Brandenburg

    Podijeljeni grad 

     

    Pred kraj Drugog svjetskog rata, Berlin je bio unišen 70% zahvaljujući savezničim radarima i uličnim borbama. Zbog toga nazvan je „Vremenskom nulom“ što je značilo novi početak za grad. Berlin je podjeljen u četiri zone od strane Saveznika, Londonskim protokolom (1944.) Četiri zone su nadzirali: SAD, Velika Britanija, Francuska i SSSR.

    Berlinski sovjetski sektor, Istočni Berlin, je postao glavni grad Istočne Njemačke, koja je formirana iz Sovjetske okupacijske zone u listopadu 1949. Zapadna Njemačka je osnovana 23. lipnja 1949. iz američkih, britanskih, i francuskih zona, glavni grad je bio u Bonnu. 13. kolovoza 1961. napravljen je Berlinski zid, razdvojivši Zapadni Berlin od Istočnog i ostatka Njemačke.

    Šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, Berlin je bio centar europskih studentskih prosvjeda.

    Ponovno ujedinjenje

     

    Berlinski zid je pao 9. studenog 1989. Tijekom ponovnog ujedinjenja Njemačke 3. listopada 1990., zid je skoro potpuno srušen. Ostali su mali dijelovi, koji najviše služe kao podsjetnici i turističke atrakcije. Njemački Bundestag je u lipnju 1991. izglasao odluku da se glavni grad Njemačke Bonn, preseli u Berlin. Berlin je ponovo postao glavni grad Njemačke. Ministarstva i vladina administracija su se u Berlin preselili 1997./1998.

    05.01.2008.

    LONDON

    London je glavni grad Ujedinjenog Kraljevstva. Nalazi se na rijeci Temzi u pokrajini Engleska. London ima 7.421.228 stanovnika (1.1. 2005.), s još nekoliko milijuna u širem metropolskom području.

    London je važno kulturno, ekonomsko i obrazovno središte Europe i svijeta te se, uz Pariz, New York i Tokio, smatra jednim od svjetskih centara.

    Odabran je za domaćina Olimpijskih igara 2012. godine (zadnji put je 1908. bio domaćin četvrtih OI). London je grad prepun znamenitosti (London Tower, Tower Bridge, London Bridge, Big Ben. Westminsterska palača, Westminsterska opatija...)

    POVIJEST

    Rijeka Temza imala je veoma važnu ulogu kao prometni i trgovački pravac još u vrijeme prije nego su Britaniju osvojili Rimljani (razdoblje između 55. p. n. e. i 43. godine n.e.). London, ili kako su ga Rimljani nazivali Londinium (latinizirano keltsko ime), podignut je na izvanredno povoljnom položaju, u početku kao rimski vojni logor, koji se zahvaljujući više trgovini nego ratovima pretvorio u snažno trgovačko središte. Već godine 61 n.e. Londinium je porušila i opljačkala Boadicea, vladarica keltskog plemena Icena. Potkraj 1. stoljeća grad je utvrđen, sagrađen je veličanstveni forum te drvena pristaništa, skladišta i ograđeni mol. Londinium je bio izravno povezan s trgovinom kontinentalne Europe. Također je postao i financijsko i upravno središte, a početkom 3. stoljeća počeo se opasivati zidom. U 4. stoljeću dobio je carski naslov Augusta. Stanovništvo mu je vjerojatno naraslo na oko 30.000 ljudi, a površina na oko 135 hektara, što je bilo dvostruko više od rimskog Pariza. Grad je ostao po rimskom vlašću sve do njihova povlačenja iz Britanije početkom 5. stoljeća. Povijest Londona tijekom 5. stoljeća i 6. stoljeća slabo je poznata. U 7. stoljeću London je istaknuto središte istočnih Sasa. U 9. stoljeću London su zauzeli Danci. Godine 886. preoteo im ga je kralj Alfred Veliki. Godine 1042 u Londonu je izabran kralj Edvard III. Ispovjednik.

    London je bio daleko najveći i najbogatiji grad u Engleskoj u razdoblju od 11. pa do 13. stoljeća. Imao je svoje slobode iako ih je Henrik III. ukinuo 1239. i zbacio gradonačelnika. Gradonačelnik Londona prvi put se spominje u jednoj tužbi iz posljednjeg desetljeća 12. stoljeća, u kojoj jedan od njegovih stanovnika tvrdi: "Dogodilo se što mu drago, London neće imati drugog kralja osim gradonačelnika".

    Potkraj 13. stoljeća zabilježeni su prigovori da su mnoge zgrade u Londonu bile toliko blizu jedna drugoj da "među njima nema slobodnog prostora" i da su neki ljudi prisvojili "zidove svojih susjeda bez prava".

    London je bio nemirno mjesto, ali puno aktivnosti. Jedan Židov u Kronikama Richarda iz Devizesa (pisanim između 1193. i 1198.) upozorava mladog francuskog kršćanina: "Ako moraš ići u London, brzo prođi kroza nj". Grad je bio pun "glumaca, lakrdijaša, pjevačica, vidara, bludnica, proročica, lihvara, noćnih tipova, mađioničara, mimičara, prosjaka i odrpanaca".

    1665. London je pogodila velika epidemija kuge. Vjeruje se da su je donijeli nizozemski brodovi koji su prevozili pamuk iz Amsterdama. Bolest se brzo širila pa je u jednom trenutku umiralo i do 7000 ljudi tjedno. Čak se i kralj Karlo II. u srpnju 1665., bježeći od bolesti, s obitelji povukao u Oxford. Nikakvi pokušaji suzbijanja bolesti nisu uspjeli dok epidemija nije jenjala ostavivši iza sebe mnogo umrlih. Godinu dana poslije, 2. rujna 1666, još jedna tragedija pogodila je London: veliki požar koji je progutao 13.200 kuća i 87 crkava.

    ZNAMENITOSTI

    • Big Ben - Veliki sat u samom središtu Londona koji je njegova glavna znamenitost.
    • Buckhingam palača
    • Tower bridge
    • Westminsterska palača
    • London eye
    • Historic museum
    • Rijeka Temza
    • London bridge
    • Hyde park
    •  

     

    04.01.2008.

    RIM

    Kolosej noću

                                                  RIM(Roma)

    Rim (talijanski i latinski: Roma) je glavni grad Italije i regije Lacij, te najveća i najnapučenija općina u zemlji.

    Legenda o osnutku grada

    Grad Rim je prema mit osnovao Romul, sin Reje Silvije i boga Marsa.

    Prema legendi, svrgnuvši s prijestolja brata Numitora, Amulije je postao kralj grada Albe Longe; a da bi izbjegao rođenje nasljednika koji bi prijestolje mogli tražiti natrag, prisilio je nećakinju Reju Silviju da postane vestalska djevica. No, ona se sjedini s bogom Marsom i rodi dva blizanca, Romula i Rema, koje je Amulije odmah po rođenju bacio u rijeku Tiber. Blizance je u podnožju Palatina, jednog od sedam brežuljaka, pronašla jedna vučica koja ih je dojila vlastitim mlijekom. Blizance je potom našao pastir Faustul te ih je uzeo i othranio. Kad su odrasli, odlučili su na brežuljku Palatinu osnovati grad. Ubrzo su se počeli svađati koji će od njih dvojice vladati gradom te je Romul u toj svađi ubio brata.

    Po predaji, grad je osnovan 21. travnja 753. godine prije Krista. Nazvan je po svome prvom kralju Romulu.

    Zemljopis

    Rim se nalazi u središnjoj Italiji u regiji Lacij, na ušću rijeka Aniene i Tiber. Iako se grad nalazi 24 km od Tirenskog mora, područje grada se proteže praktički do obale, gdje se nalazi okrug Ostia Antica. Najniža visina grada je 13 metara (na Piazzi del Popolo), a najviša 120 metara (Monte Mario). Rimska općina pokriva područje od oko 1 285 km², što uključuje mnoge zelene površine.

    Klima

    Klimatski dijagram Rima

    Na rimsku klimu najviše utječe položaj grada u mediteranskom području. Prosječna godišnja temperatura je 15,5 °C, a prosječni godišnji broj padalina je 880 mm. Najtopliji mjeseci u godini su srpanj i kolovoz s prosječnom temperaturom od 24,5 do 24,7 °C. Ovo su također i najsuši mjeseci u godini s prosječnim brojem padalina od 14 do 22 mm.

    Razdoblje s najvećim brojem padalina se proteže od listopada do prosinca s prosjekom od 106 do 128 mm. Najhladniji mjesec u godini je siječanj s prosječnih 6,9 °C.

    U starija vremena bi Rimljani tijekom ljeta kada su temperature često visoke, napuštali grad i odlazili na ljetovališta. Danas je ova praksa puno slabija, te je grad funkcionalan tijekom cijele godine, najviše radi rastućih turističkih potreba.

              


    KARTA EUROPE

    Slijede:

    CHAT









    Ukupno nas je posjetilo
    71022
    Danas nas je posjetilo:





    Engleska verzija / English version
    BUDAPEST

    Budapest is the capital of Hungary.[1] As the largest city of Hungary, it serves as the country's principal political, cultural, commercial, industrial, and transportation center[2] and is considered an important hub in Central Europe.[3] In 2009, Budapest had 1,712,210 inhabitants,[4] down from a mid-1980s peak of 2.1 million. The Budapest Commuter Area (or Greater Budapest) is home to 3,271,110 people.[5][6] The city covers an area of 525 square kilometres (202.7 sq mi)[7] within the city limits. Budapest became a single city occupying both banks of the river Danube with a unification on 17 November 1873 of right (west)-bank Buda and Óbuda with left (east)-bank Pest.[7][8]

    Aquincum, originally a Celtic settlement,[9] was the direct ancestor of Budapest,[10] becoming the Roman capital of Lower Pannonia.[9] Magyars arrived in the territory[11] in the 9th century. Their first settlement was pillaged by the Mongols in 1241-42.[12] The re-established town became one of the centers of Renaissance humanist culture[13] in the 15th century.[14] Following the Battle of Mohács and nearly 150 years of Ottoman rule,[15] development of the region entered a new age of prosperity in the 18th and 19th centuries, and Budapest became a global city after the 1873 unification.[16] It also became the second capital of Austria-Hungary, a great power that dissolved in 1918. Budapest was the focal point of the Hungarian Revolution of 1848[note 1], the Hungarian Soviet Republic of 1919, Operation Panzerfaust in 1944, the Battle of Budapest of 1945, and the Revolution of 1956.

    Regarded as one of the most beautiful cities in Europe,[1][11][17][18] its extensive World Heritage Site includes the banks of the Danube, the Buda Castle Quarter, Andrássy Avenue, Heroes' Square and the Millennium Underground Railway, the second oldest in the world.[17][19] Other highlights include a total of 80 geothermal springs,[20] the world's largest thermal water cave system,[21] second largest synagogue, and third largest Parliament building. The collections of the Natural History Museum and the Museum of Fine Arts are also significant.

    The city ranked 3rd (out of 65 cities) on Mastercard's Emerging Markets Index (2008),[22] and ranked as the most livable Central/Eastern European city on EIU's quality of life index (2009).[23] It attracts over 20 million visitors a year.[24] The headquarters of the European Institute of Innovation and Technology (EIT)[25] and the first foreign office of the CIPA will be in Budapest.[26]


    SOLUN - Thessaloniki

    Thessaloniki (Greek: Θεσσαλονίκη, IPA: [θesaloˈniki]), Thessalonica, or Salonica is the second-largest city in Greece and the capital of the Greek region of Macedonia.[2] It is honourably called the Συμπρωτεύουσα Symprotevousa (lit. co-capital) of Greece, as it was once called the συμβασιλεύουσα symvasilevousa (royal co-capital) of the Byzantine Empire. According to the 2001 census, the municipality of Thessaloniki had a population of 363,987. The entire Thessaloniki Urban Area had a population of 763,468.[3]

    Thessaloniki is Greece's second major economic, industrial, commercial and political centre, and a major transportation hub for the rest of southeastern Europe; its commercial port is also of great importance for Greece and its southeast European hinterland. The city hosts an annual International Trade Fair, the Thessaloniki International Film Festival, and the largest bi-annual meeting of the Greek diaspora.[4]

    Thessaloniki retains several Ottoman and Jewish structures as well as a large number of Byzantine architectural monuments.



    Birmingham

    Birmingham (pronounced /ˈbɝːmɪŋəm/ ( listen), BUR-ming-əm, locally /ˈbɝːmɪŋɡəm/ BUR-ming-gəm) is a city and metropolitan borough in the West Midlands county of England. It is the most populous British city outside London with a population of 1,016,800 (2008 estimate),[2] and lies at the heart of the West Midlands conurbation, the United Kingdom's second most populous Urban Area with a population of 2,284,093 (2001 census).[3] Birmingham's metropolitan area, which includes surrounding towns to which it is closely tied through commuting, is the United Kingdom's second most populous with a population of 3,683,000.[4]

    Birmingham was the powerhouse of the Industrial Revolution in England, a fact which led to it being known as "the workshop of the world" or the "city of a thousand trades".[5] Although Birmingham's industrial importance has declined, it has developed into a national commercial centre, being named as the second-best place in the United Kingdom to locate a business, and the 14th best in Europe by Cushman & Wakefield in 2009.[6] Birmingham is a national hub for conferences, retail and events along with an established high tech, research and development sector, supported by its three Universities. It is also the fourth-most visited city by foreign visitors in the UK.[7]

    In 2007, Birmingham was ranked as the 55th-most livable city in the world and the second most livable in the UK, according to the Mercer Index of worldwide standards of living.[8] Birmingham was also one of the founding cities for the Eurocities group and is also sitting as chair. Birmingham has the second-largest city economy in the UK, and was ranked 72nd in the world in 2008.[9]

    People from Birmingham are known as 'Brummies', a term derived from the city's nickname of 'Brum'. This comes in turn from the city's dialect name, Brummagem,[10] which may have been derived from one of the city's earlier names, 'Bromwicham'. There is a distinctive Brummie dialect and accent, both of which differ from the adjacent Black Country.


    Munchen/Munich

    Munich (German: München, pronounced [ˈmʏnçən] ( listen); Austro-Bavarian: Minga[2]) is the capital city of Bavaria, Germany. It is located on the River Isar north of the Bavarian Alps. Munich is the third largest city in Germany, after Berlin and Hamburg. There are approximately 1.35 million people living within city limits, while the Munich Metropolitan Area (including the urban areas of Augsburg, Ingolstadt, Rosenheim and Landshut) is home to over 5 million people.[3]

    The city's motto is "München mag Dich" (Munich Loves You). Before 2006, it was "Weltstadt mit Herz" (Cosmopolitan city with a heart). Its native name, München, is derived from the Old German word Mönche, meaning "Monks". The city's name derives from the monks of the Benedictine order who founded the city, hence the monk depicted on the city's coat of arms. Black and gold—the colours of the Holy Roman Empire—have been the city's official colours since the time of Ludwig the Bavarian.

    Munich is not the only location within Bavaria known as "München". Three such locations exist: the one which is known as "Munich"; another which is northeast of the city of Nuremberg, and also Hutthurm, a town north of the city of Passau.



    Zürich (German: Zürich , Zürich German: Zürih ˈtsyɾi, French: Zurich in English generally Zurich, Italian: Zurigo) is the largest city in Switzerland (population: 371,767 in 2007; population of urban area is some 1,007,972) and capital of the canton of Zürich. The city is Switzerland's main commercial and cultural centre (the political capital of Switzerland being Bern), and is widely considered to be one of the world's global cities. According to several surveys in 2006[1] and 2007[2], Zürich was named the city with the "best quality of life" in the world.
    POVIJEST
    In Roman times, Turicum was a tax-collecting point at the border of Gallia Belgica (from AD 90 Germania superior) and Raetia for goods trafficked on the Limmat river.Zürich became reichsunmittelbar in 1218 with the extinction of the main line of the Zähringer family. A city wall was built during the 1230s, enclosing 38 hectares.

    Emperor Frederick II promoted the abbess of the Fraumünster to the rank of a duchess in 1234 . The abbess assigned the mayor, and she frequently delegated the minting of coins to citizens of the city.